Proljeće je stiglo na Kozaru – i donijelo hiljade koraka, osmijeha i priča

Postoje dani kada priroda jednostavno pozove – a ljudi se odazovu u velikom broju. Upravo takav dan bio je dan na Kozari, gdje je po 44. put održana tradicionalna manifestacija „Pozdrav proljeću“.

U organizaciji planinara iz Prijedor, Kozara je još jednom postala mjesto susreta ljubitelja prirode, druženja i onih malih, ali dragocjenih trenutaka koji se pamte.

Put koji spaja ljude

Još od ranih jutarnjih sati staze su bile ispunjene planinarima – njih više od 1.400 stiglo je iz raznih krajeva regiona: Slovenija, Hrvatska, Srbija i cijele Bosne i Hercegovine.

Kolona je krenula iz Rajkovića, na ulazu u Nacionalni park Kozara, prateći žubor potoka. Put je vodio kroz šumu koja se budi, među prvim znakovima proljeća – svjež zrak, zelenilo i onaj osjećaj slobode koji se teško opisuje.

Kada se izađe na Kozarački kamen, pogled jednostavno zaustavi vrijeme. Tu se zastaje, diše dublje i fotografije same nastaju.

Više od planinarenja

Ali „Pozdrav proljeću“ nije samo hodanje. To je tradicija koja traje od 1980. godine. To je događaj koji se ne propušta. To je razlog zbog kojeg se ljudi vraćaju iznova i iznova.

Neki, poput planinara iz Slovenije, dolaze već decenijama. Drugi su tek napravili prve korake u planinarenju – ali već znaju da će se vratiti.

Djeca trče stazama, porodice dijele užinu, a planinari razmjenjuju osmijehe kao da se poznaju godinama.

 Kozara – mjesto gdje počinju priče

Možda najljepši dio ovog događaja nisu ni staze ni vidikovci – nego ljudi.

Na Kozari smo danas sreli i bračni par čija je priča počela upravo ovdje, prije 15 godina. U planinarskoj opremi, daleko od gradske gužve, pronašli su jedno drugo. Danas, zajedno sa djecom, svake godine obilježavaju isti dan – tamo gdje je sve počelo.

I to je Kozara.

Mjesto gdje se ne dolazi samo zbog prirode – nego i zbog emocija.

Dan za pamćenje

Na Mrakovici je, kao i svake godine, upriličeno druženje uz kulturno-umjetnički program, smijeh i dodjelu zahvalnica. Ali ono što se zapravo nosi kući nisu priznanja – nego osjećaj ispunjenosti.

 Ako postoji savršen način da se dočeka proljeće – onda je to ovdje, na Kozari.

Sa dobrim društvom, laganim korakom i pogledom koji seže daleko.